Više od četrdeset godina Rossella Colombari promiče talijanski dizajn diljem svijeta. Njezina istoimena galerija – koja se smatra jednom od najprestižnijih galerija u Milanu – ugostila je poznate izložbe i izložila remek-djela nekih od najvećih imena talijanske arhitekture i dizajna.
Duhovita i odvažna, Rossella gleda na svijet radoznalošću djeteta i entuzijazmom onih koji znaju cijeniti ljepotu. Obožava Meksiko i kreativnost, istu onu kojom je s pet godina gradila modele nebodera od kartona. Tvrtka Laminam susrela se s njom u Milanu nekoliko tjedana prije početka Salone del Mobile kako bi upoznala njezinu priču. Od važnosti timskog rada do pretjeranog ludila današnjeg svijeta; od Milana do New Yorka, preko Mendinija, Sottsassa i eko-održivih trendova: Rossella putuje kroz povijesna razdoblja, aktualne teme i daleke gradove s optimizmom i svjesnošću.
Mnogi je nazivaju pionirkom na tržištu dizajna od 80-ih do danas. Iskra koja je zapalila plamen intuitivno se može pripisati obiteljskoj strasti, s obzirom da dolazi iz dinastije koja je živjela u Torinu, a koji su oduvijek bili predani promicanju važnosti talijanskog nasljeđa.
Ali sada, nakon četrdeset godina uspjeha, što održava plamen entuzijazma? Što ga i dalje potiče?
Znatiželja je ono što me navelo da počnem i koja i danas usmjerava moju energiju u izuzetno svestran posao, koji počinje od objekta, dotiče se arhitekture, izdavaštva, grafike… svih aspekata mog svijeta, u skladu s mojom estetikom. Naravno, mogu reći da sam naslijedila osobine svog oca, velikog kolekcionara i ljubitelja umjetnosti. S njim sam napravila svoje prve korake, a potom ušla u svijet arhitekture.
Imala sam samo pet godina, a već sam zamišljala i stvarala svoj savršeni svijet: gradila bih nevjerojatne nebodere u svojoj spavaćoj sobi, koje sam pravila od kartona i ukrašavala obiteljskim dekama i čarapama. Do moje desete godine moji su roditelji morali sakriti sve ključeve svojih ormara kako ne bi završili s pokidanim čarapama ili izrezanim jaknama!
Godine 1972. talijanski je dizajn službeno priznat zahvaljujući izložbi pod nazivom “Italy: the new domestic landscape” održanoj u njujorškoj MoMA. Mislite li da je talijanski dizajn danas još uvijek pravi faktor atraktivnosti na međunarodnoj razini?
Krenimo od poslijeratnog razdoblja, kada se Italija morala obnoviti i to je postigla svojom kreativnošću.
Gio Ponti, Carlo Mollino i Franco Albini pronašli su plodno tlo za izražavanje svojih vještina u obnovi. Imali su neviđenu kreativnu slobodu za crtanje. Rađa se velika industrija, razvija se gradnja kuća za odmor u skladu s buržoaskom klasom. Države
su postale model inspiracije. To je pokazala izvanredna izložba pod nazivom “Italy: the new domestic landscape” u New Yorku Emilio Ambasz, koji je talijanski dizajn posvetio priznanju na međunarodnoj razini. Italija je nakon Drugog svjetskog rata bila pokretačka snaga na međunarodnoj dizajnerskoj sceni. Jedan od čimbenika bilo je istraživanje i kvaliteta materijala. Arhitekti su u to vrijeme stvorili nove teksturne trendove, a industrija ih je jednostavno slijedila. Joe Colombo bio je pravi primjer za to. Tada su se 80-ih godina arhitekti Alessandro Mendini i Ettore Sottsass odvojili od ideje racionalne arhitekture s postmodernizmom. Nažalost, loša interpretacija ovog pokreta dovela je dizajn do onoga što se danas naziva “Art Design”. Zbunjujući, neidentificirani kontejner.
Milano je vaš dom, znate njegove detalje i njegovu dinamiku. Glavni grad Lombardije međunarodno je priznat kao prijestolnica dizajna i ne iznenađuje da je Milano mjesto gdje je Salone del Mobile prvi put pokrenut 1961. U ovim vremenima sve je manje mjesta za sastanke uživo, kako je i kako će Milan potvrditi svoju poziciju katalizatora kreativnog vrenja?
U očima svijeta, Milano, koji zapravo ima 1.800.000 stanovnika, veliki je grad. Uz očekivani porast stanovništva u nadolazećim godinama, konačno će postati metropola, grad-država. To znači da za tvrtku rad u Milanu danas predstavlja veliku priliku. Apsolutno sam uvjerena da biti dio najvećeg europskog gradilišta znači igrati važnu ulogu u njegovom razvoju.
“Kvaliteta se uvijek isplati i tijekom svoje karijere to sam iskusila nekoliko puta. Prekrasan objekt koji izdrži test vremena i ne stari uvijek će biti privlačan kupcu.” Bitno je samo da budemo čvrsti i da se ne damo uvući u ovaj bjesomučni vrtlog koji nas zavodi i zbunjuje. Kad bih morala dati savjet nekoj tvrtki, onda bih rekla: “usporite, komunicirajte svoju kvalitetu i sigurnost.” Godinama je tržište bilo opterećeno ovim lažnim mitom o inovacijama: morate se mijenjati, inovirati, pronaći novi trend, pod svaku cijenu. Što je novo već je staro. Ali to nije slučaj! Vratimo se razmišljanju o proizvodima zajedno s velikim arhitektima, s ljudima koji znaju o čemu govore. Suočeni smo s velikim i vrlo zanimljivim izazovom, s kojim sam optimistična za budućnost.
Trebati će imati hrabrosti da se promijenimo, a sigurno ćemo se promijeniti.
Odabrali ste Laminam na podovima svoje galerije. Što je vodilo vaš izbor? Koje ste estetske i funkcionalne aspekte uzeli u obzir?
Ovu podnu oblogu u Galeriji imamo više od desetljeća. Kad smo ga postavili,veliki format i veličina bila je novost. Svidjela mi se ideja da imam jedinstvenu, neuništivu površinu. Najrazličitiji komadi namještaja stajali su na ovom podu, uključujući puno mramornih stolova, tisuće postavki, ali uvijek je ostao postojan u svojoj izvornoj ljepoti, nikada ga nisam morala zamijeniti. U današnje vrijeme, željeli bi nas natjerati da mislimo – osobito u svijetu mode i dizajna interijera – da su naše potrebe uvijek različite, zbog čega se osjećamo neprikladnima. Pa ipak, pitanja potrošača uvijek su ista: „Hoće li izdržati test vremena? Hoće li se izgrebati?”. Pogledajte ove ploče, ovdje su već desetljeće i pristajale su svemu! A onda ova
siva nijansa… ona je dio palete mojih omiljenih boja, onih koje nazivam “bezvremenskim” nijansama.
Ukratko, odabir Laminama odredila je kvaliteta, profinjenost i čvrstoća ovog proizvoda.
